Tratinčica hladi jetra i čisti krv

Tratinčica hladi jetra i čisti krv
Tratinčica (Bellis perennis) se u narodnoj medicini koristi kao djelotvorno ljekovito sredstvo kod upale jetre, žučnog mjehura i žučnih kanala, te za čišćenje krvi. Od osušenih cvjetova, ali i listova, najčešće se priprema čaj, iako se za čišćenje krvi preporuča vino od cvjetova tratinčice. Vino od tratinčice: 100 g suhih cvjetova tratinčice i 1 neoguljen limun narezan na tanke ploške preliti sa 1 l crnog vina te dobro zatvoriti. Nakon što odstoji 15 dana, uz povremeno pretresanje, vino procijediti te uzimati 2-3 puta na dan po 1 malu čašicu.

MAGAZIN LJEKOVITE BILJKE

Depresija

Depresija ili duševna potištenostje biopsihosocijalni poremećaj koji izaziva psihičke i fizičke smetnje, trajnu tugu, potištenost, bezvoljnost, strah i pesimizam. Naziv je dobila po latinskoj riječi depressio odnosno deprimere, što znači potisnuti, udubiti, potlačiti. Kao bolest i psihička tegoba, depresija je stara koliko i čovječanstvo, no vrhunac je postigla upravo u današnje vrijeme. Stotine milijuna ljudi diljem svijeta pati od ove bolesti, a prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020. godine postati drugi svjetski zdravstveni problem. Ako je posljedica nekog neugodnog doživljaja i ako se zadrži u granicama umjerenosti, depresija može biti normalno prolazno stanje. Međutim, depresija je najčešće jedna od faza maničnodepresivne psihoze, ali može se javiti i kod drugih duševnih bolesti. Može se javiti u svakoj životnoj dobi, ali češće se javlja u srednjoj životnoj dobi i češće kod žena nego kod muškaraca. Veliki problem kod depresije je što bolest ne prepoznaju niti osobe koje od nje boluju, a često niti osobe u njihovoj najbližoj okolini.

Prirodne recepte za liječenje depresije možete pronaći u Magazinu Ljekovite biljke!

Uzroci depresije

Kao i svako drugo raspoloženje, depresija je uzrokovana radom mozga. Tomografske snimke pokazuju da su u slučaju depresije neki dijelovi mozga jednostavno izbačeni iz pogona, što se događa zbog viška ili nedostatka određenih tvari u mozgu ili pak smanjenja broja živčanih stanica u centrima za raspoloženje. Uzroci depresije mogu biti različiti. Može se raditi o genetskoj sklonosti promjenama raspoloženja, predmenstrualnoj depresiji, postporođajnoj depresiji, depresiji uzrokovanoj teškim iskustvima ili stresnim situacijama, pa čak i sezonskoj potištenosti. Osim toga, uzrok depresije mogu biti i lijekovi za liječenje nekih zaraznih, srčanih i zloćudnih bolesti, kao i lijekovi sa psihoaktivnim djelovanjem.

Osim psihičkim, depresija može biti popraćena i fizičkim smetnjama, kao što su glavobolja, vrtoglavica, osjećaj pritiska u vratu ili prsima, lupanje srca, učestalo mokrenje, bol u donjem dijelu trupa, poremećaji spolnih funkcija kao i opći nedostatak energije. U vrlo teškim slučajevima depresije mogu se javiti psihotični simptomi, kao što su halucinacije odnosno priviđenja ili pak sumanutost tj. pogrešno uvjerenje o izvanjskoj stvarnosti koje se temelji na netočnom zaključivanju.

Zimska depresija

Mnoge osobe obuzima depresija tijekom zimskih mjeseci. Osim što su neraspoložene i potištene, pojačana im je želja za slatkim jelima, imaju potrebu za dužim spavanjem, nisu druželjubive i smanjuje im se spolni nagon. Simptomi zimske depresije mogu biti tako jaki da čak prerastu u kliničku depresiju.

Prema mišljenju stručnjaka, glavni uzrok zimske depresije je smanjena količina dnevnog svjetla ujesen i tijekom zime. Svjetlo je izuzetno važan čimbenik za funkcioniranje čovjekovog organizma, posebno mozga. Nedostatak danjeg svjetla uzrokuje smanjeno izlučivanje serotonina ili "hormona sreće" koji suzbija depresiju, tjeskobu i strah te poboljšava raspoloženje i spolni nagon.Tama pak potiče izlučivanje melatonina, hormona epifize koji potiče san. U normalnim količinama melatonin čak ublažuje depresiju, ali u zimskim mjesecima, kada dan kratko traje, melatonin može pripomoći razvoju sezonske ili zimske depresije.

Protiv zimske depresije pomaže svjetlosna terapija koja će povećati količinu serotonina u organizmu. Ona se provodi što češćim izlaganjem dnevnom svjetlu, postavljanjem jake rasvjete u stambenom a po mogućnosti i u poslovnom prostoru, te povremenim odlascima u solarij.

Blagdanska depresija

Unatoč općem veselju koje uglavnom vlada za vrijeme blagdana, posebno božičnih i novogodišnjih, neke osobe su sklone upravo u to vrijeme zapasti u depresiju. Nekoliko je uzroka ovakve blagdanske depresije: pojačani stres i umor, nerealna očekivanja, opća komercijalizacija, nemogućnost da se ti dani provedu u krugu obitelji i si. Ipak, jedan od glavnih uzroka blagdanske depresije su pretjerana očekivanja. Puno se toga očekuje, ljudi se puni nade pripremaju za slavlje, a onda je ubrzo sve gotovo i ponovo se vraćamo uobičajenom načinu života.

Čak i osobe koje nisu sklone duševnoj potištenosti često u vrijeme blagdana imaju depresivne reakcije, kao što su glavobolja i nesanica. Blagdanskoj depresiji često doprinosi i neumjerenost u jelu i piću, ali na sreću, ovakva vrsta depresije najčešće brzo prođe. Kako se blagdanska depresija ne bi uopće pojavila, ne treba suviše očekivati od blagdanskih slavlja. Uživati treba u postojećem blagdanu bez nostalgičnih prisjećanja na prethodne, treba izbjegavati prekomjerno konzumiranje jela i alkohola, ne treba trošiti iznad mogućnosti, vrijeme treba provoditi s dragim osobama, ali naći i dovoljno vremena za sebe.

Liječenje depresije

Depresija se liječi tako da se na razne načine poboljša raspoloženje. To se može postići čak i zdravom prehranom kojom se stimulira živčani sustav i potiče živahnost. Za postizanje dobrog raspoloženja važna je i dovoljna količina sna, izbjegavanje prekomjernih količina alkohola i kofeina, te pojačana fizička aktivnost uz redovito vježbanje i opuštanje. Budući da stresne situacije izravno utječu na pojavu depresije, ublažavanje stresa također je jedan od načina liječenja depresije. Ublažavanje stresa podrazumijeva i smanjivanje samokritičnosti i ne postavljanje previsokih kriterija. Osim toga, za depresivne osobe od izuzetne je važnosti da imaju podršku okoline, a prvenstveno onih najbližih.

Prirodne recepte za liječenje depresije možete pronaći u Magazinu Ljekovite biljke!

Urični artritis ili giht

Urični artritis ili giht je reumatska bolest uzrokovana poremećajem prometa mokraćne kiseline u tijelu. Bolest karakterizira povećana količina mokraćne kiseline te njezino smanjeno izlučivanje iz tijela, a zbog čega dolazi do zadržavanja mokraćne kiseline u krvi te taloženja u obliku soli na različitim mjestima u tijelu. Urični artritis je najčešće nasljedna bolest, a nasljeđuje se sklonost prema stvaranju povećane količine mokraćne kiseline te njezinom smanjenom izlučivanju iz tijela.

Recepte za liječenje gihta možete pronaći u Magazinu Ljekovite biljke

Povremeno povećana količina mokraćne kiseline u krvi ne znači istovremeno i bolest. Mala i prolazna povećanja količine mokraćne kiseline u krvi najčešće su uzrokovana neprimjerenom hranom ili uzimanjem nekih lijekova, a tek u oko 5% slučajeva dolazi do razvoja bolesti. Osim toga, nalaz povećane količine mokraćne kiseline u krvi tijekom djetinjstva ne mora istovremeno značiti da će kasnije doći do razvoja bolesti. Jer, osim nasljednih sklonosti te nekih drugih bolesti zbog kojih je došlo do oštećenja funkcije bubrega, način prehrane i života uopće povezan je također s nastankom i razvojem uričnog artritisa.

Često se urični artritis kao bolest dugo vremena ne zamjećuje, iako već postoji povećano stvaranje mokraćne kiseline i njezino zadržavanje u tijelu. Najčešće se prvi znakovi uričnog artritisa javljaju tek nakon četrdesete godine života, a bolest se vrlo rijetko javlja kod djece i prije 25. godine života.

Recepte za liječenje gihta možete pronaći u Magazinu Ljekovite biljke

Mokraćna kiselina

Mokraćna kiselina je organski sastojak mokraće te konačan proizvod razgradnje purinskih tvari, a koje su sastavni dio bjelančevine u jezgri ljudskih i životinjskih stanica. Najveći dio mokraćne kiseline izlučuje se u bubrege te putem bubrega u mokraću, a manji dio se izlučuje putem crijeva, lako je mokraćna kiselina otpadni proizvod, normalno se u krvi nalazi 34 mg mokraćne kiseline. Kad dođe do poremećaja razgradnje purinskih tvari vlastitih stanica ili onih hranom unesenih u organizam, povećava se količina mokraćne kiseline. Kako se zbog bolesti mokraćna kiselina ne izlučuje u normalnoj količini iz organizma, dolazi do njezinog zadržavanja u krvi.

Taloženje kristala mokraćne kiseline u bubrezima

Mokraćom se izlučuje najveći dio mokraćne kiseline, a normalno se dnevno izlučuje oko 0,51 g mokraćne kiseline. Kod povećane količine mokraćne kiseline u tijelu, bubrezi u početku pojačano izlučuju mokraćnu kiselinu. Zbog toga u početku bolesti najčešće ne dolazi odmah i do znakova bolesti, iako ona već postoji. Ali, kako je mokraćna kiselina teško topiva, dolazi do taloženja njezinih soli u obliku kristala. Ako se kristali mokraćne kiseline počnu taložiti u bubrezima, njihovo taloženje uzrokuje oštećenje bubrega. Oštećeni bubrezi više ne mogu održavati ravnotežu između povećanog stvaranja mokraćne kiseline i njezinog izlučivanja, a što uzrokuje daljnje taloženje kristala mokraćne kiseline te nastanak bubrežnog pijeska i kamenaca. Kad je količina mokraćne kiseline u bubrezima jako povećana, a bubrezi već oštećeni, bubrežni kamenci se brže razvijaju. Bolesnici često izmokre pijesak i malene kamence koji su nastali od mokraćne kiseline, a stoje najčešće jedan od prvih znakova uričnog artritisa ili gihta.

Taloženje kristala mokraćne kiseline na zglobovima

Kod više od 50% oboljelih, a kod kojih još uvijek ne postoje nikakvi znakovi bolesti, kristali mokraćne kiseline već se talože na nekim dijelovima tijela. Osim u bubrezima, kristali mokraćne kiseline talože se pod kožom te na zglobovima na različitim mjestima u tijelu. Kako se kristali mokraćne kiseline vrlo sporo talože na jednom mjestu, naslage polako rastu i često postaju vidljive i bolne tek nakon 10 i više godina. Koliko je proces taloženja kristala mokraćne kiseline spor vidi se po tome što ukupna količina tih kristala, koji se talože godinama, najčešće ne iznosi više od 35 g. Samo kod jako povećane količine mokraćne kiseline u krvi, a koja je već uzrokovala i oštećenje bubrega, naslage kristala na zglobovima stvaraju se brže.

Upala zglobova

Najčešće mjesto taloženja kristala mokraćne kiseline su hrskavice zglobova. Naslage kristala mogu se nalaziti na zglobovima, a da ne uzrokuju gotovo nikakve smetnje. Tek kad se naslaga kristala poveća i ošteti stanice sinovijske membrane, koja se nalazi između hrskavica zglobnih kostiju, dolazi do upale zglobova. Prvi znak upale najčešće je iznenadna, jaka bol u jednom zglobu, a obično se to događa noću ili ujutro, odmah nakon ustajanja. Zglob vrlo brzo i jako otekne, vrlo je bolan, crven i topao, a bolesnik često ima povišenu temperaturu.

Kod prvog napadaja gihta, koji se najčešće javlja poslije četrdesete godine života, uvijek boli samo jedan zglob. Gotovo uvijek je to zglob korijena nožnog palca, a vrlo rijetko su mjesto prvog napadaja zglobovi stopala, gležnjevi ili pete. Poslije može upalom biti zahvaćen svaki zglob: zglob koljena ili lakta, ili zglobovi prstiju na rukama. Važno je znati da ne postoji neka druga upala zglobova kod koje je početak bolesti tako iznenadan i jak kao kod gihta.

Prvi napadaj uričkog artritisa ili gihta najčešće prolazi, čak i ako se ne liječi, za desetak dana, iako otekline i osjetljivost mogu još potrajati. Kad se upala smiri, bolesnik se opet osjeća potpuno zdrav, oboljeli zglob je bezbolan i potpuno pokretljiv, sve do novog napadaja. Često se sljedeći napadaj javlja tek nakon nekoliko mjeseci, ili čak nakon nekoliko godina, ali kasnije se napadaji javljaju sve češće. Vrlo rijetki su slučajevi da više nikada ne dolazi do napadaja, već trajanjem bolesti oni postaju sve učestaliji.

Kod sljedećeg napadaja može boljeti isti zglob, ili neki drugi, ali istovremeno i više zglobova. Upala najčešće zahvaća neki drugi zglob, a svaki novi napadaj sve je teži i bolniji, i traje dulje vremena. Osim toga, svaka sljedeća upala sve više oštećuje zglobove. Malopomalo dolazi do teškog gihta: otečenih, ukočenih i izobličenih zglobova. Zbog stvorenih naslaga kristala mokraćne kiseline, zglobovi su trajno zadebljani, a zadebljanja su vidljiva kao čvrste potkožne, manje ili veće kvrge. Takve kvrge na zglobovima nazivamo tofima, a najčešće se javljaju na zglobovima prstiju ruku, petama, koljenima i laktovima.

Nakon 10 i više godina učestalih napadaja artritisa razvija se kronični urični artritis, a koji karakterizira nepostojanje razdoblja bez bolova.

Liječenje uričnog artritisa ili gihta

Budući da je urični artritis ili giht najčešće nasljedna bolest, on se ne može izliječiti. Urični artritis može se samo liječiti kako bi se usporilo ili spriječilo napredovanje bolesti te ublažile njezine popratne tegobe. Li ječenje uričnog artritisa sastoji se ponajprije u smirivanju upalnog procesa u zglobovima te ublažavanju boli. Osim toga, liječenjem se smanjuje proizvodnja mokraćne kiseline, sprječeva taloženje njezinih soli u obliku kristala te pospješuje izlučivanje u bubrege, a kako bi se količina mokraćne kiseline u krvi zadržala u granicama normale.

lako se kod uričnog artritisa preporuča dijetalna prehrana s malo purina, mnogo djelotvornije je smanjiti uzimanje ili uopće ne uzimati hranu koja sadrži veće količine purina, masti i kolesterola. Ne preporuča se uzimanje mesne hrane, jer purinske tvari su sastavni dio bjelančevine u jezgri životinjskih stanica, a njihovom razgradnjom nastaje mokraćna kiselina. Osim što se ne preporuča uzimanje alkohola, ne preporuča se uzimanje kave, kakaoa i čokolade.

Recepte za liječenje gihta možete pronaći u Magazinu Ljekovite biljke